Iako je Cavtat sasvim drugo mjesto zimi nego ljeti, te noćni pa i dnevni život su neusporedivi, Cavtat ipak ima par mjesta koji su vrijedna za posjetiti. Lokalni stanovnici su dobro upoznati s njima jer je to i povijest njihovog rodnog mjesta, pa tako ova mjesta pomažu svima drugima da upoznaju priču iza kamena. U ovom blogu tako imate i interaktivnu mapu s najzanimljivim lokacijama koje „stavljaju“ Cavtat na kartu svijeta. Slikar Vlaho Bukovac koji je začetnik hrvatskog modernizma i Meštrovićev mauzolej „pobrinuli“ su se da umjetnost diše Cavtatom. No, možda je svijet bolji upoznat s vaterpolo igračima iz Cavtata koji igraju u reprezentaciji. Cavtat već 90 godina trenira djecu plivanje i vaterpolo, pa tako treneri diljem regije dolaze gledati natjecanja kako bi poboljšali svoje ekipe s lokalnim igračima. Cavtat je i zbog svoje morske površine poznat, jer to je mjesto s jednim od najvećih nalazišta amfora u Jadranu i Mediteranu. Ovo malo mjesto tako ostavlja svoj utisak u svijetu.

Cavtat je staro mjesto, prepuno bogatom poviješću, staro stoljećima. Cavtat i njegovi otoci se tako i spominju i u spisima Dubrovačke Republike. Prava uloga Cavtata ostaje nedefinirana, jer svaki spisi govore o različitim situacijama i pogodama. Nije to prvi put da se dileme vežu uz Cavtat. Pa tako i priče iz samoga imena Cavtata. Postoje dvije „verzije“. Prva priča govori o Cavtislavi, kćeri epidaurskog kralja i kraljice (Epidaurus je bio gradić prije Cavtata na istom mjestu). Kralj je za ruku svoje kćeri zadao 4 zadatka i tko ih prvi napravi oženit će se za Catislavu, no ljubomorom jednog prosca i spletom okolnosti Catislava je umrlu, pa je tako nakon velikog potresa koji je razrušio Epidaurus, imenovan je Cavtat. Druga legenda govori o tome da je Cavtat dobio ime od riječi „captiti“ – cvasti (od starohrvatskog glagola). Koju god verziju ljudi pričaju jedno je sigurno, ime gradića Cavtat je povezan s posljedicama potresa.

Dan je svetoga Vlaha, dubrovačkog sveca koji se obilježava kroz razne crkvene i svjetovne manifestacije. Ovaj dan tako utječe i na svakodnevni život u Cavtatu i naravno okolici. Naime, većina, tj. veliki broj Cavtaćana danas su ili će poći do Dubrovnika radi slavlja. Iako se sveti Vlaho obilježava diljem županije. Cavtat bi također mogao jedne godine organizirati kulturna događanja i/ili povorke, kao što to i stanovnici Župe dubrovačke rade već godinama. Pa zaključiti svoje slavlje skupa s Dubrovčanima u povorci na Stradunu. Cavtat, izgleda tako, tj. Cavtaćani nisu imuni na čari slavlja i „feste“ sv. Vlaha. Ovako izgleda da se zimski san prekida jedino na festivalima i slavljima izvan Cavtata samog, iako i on sam ima i velike kapacitete za vlastite „fešte“. Postavlja se pitanje tako, da li kao i ostatak Hrvatske, stanovnici Cavtat više vole ili uživaju u događanjima na drugom mjestu, koje je organizirao netko drugi osim njih, nego da se potrude i oraganiziraju događaje u svome mjestu.

Prvi mjesec 2016. godine je pri kraju. Nije bilo za očekivato da će se situacija u Cavtatu ikako promjeniti s dolaskom nove brojke u 21. stoljeću. Pa čak i za prošle blagande nije bilo nikakve naznake da je slavlje. Cavtat je nije bio okićen kao i u prošla vremena, možda nisu imali za koga kititi, ili možda jednostavno nije bilo novca za to. Barem su se neke manifestacije u duhu Božića održavale po zatvorenim prostorima, kad već vani vlada tišina. Prošla godina proglašena je najtoplija odkada mjerenja postoje, a izgleda da je i ova na punom pravcu da osvoji tu titulu. Ako, izuzmemo par dana dok se bura spuštala. Pa iako su temperature skoro i proljetne, broj ljudi ostao je isti. Postavlja se pitanje da li je to u mentalitetu ljudi? Ili je ovo možda posljedica iscprljenosti tijekom ljetne sezone? Možda nikako nemožemo saznati, ali sigurno bi vrijedilo barem propitati ovaj fenomen.

Moje ime je Marko Roško i student sam 3. godine  preddiplomskog studija Mediji i kultura društva Sveučilišta u Dubrovniku. Cijeli svoj život živi u Cavtatu. Cavtat je mali gradić na jugu Hrvatske koji je poznato turističko mjesto, a može se pohvaliti i vaterpolsikim klubom koji djeluje više od 40 godina. Inače, Cavtat je među najboljim mjestima u svijetu po broju osvojenih olimpijskim medaljama u vaterpolu u odnosu na broj stanovnika. 

Ljeti ovo mjesto vrvi turistima i gužve je neizbježna, no zimi je sasvim drugačija priča. Veći broj ljudi možete naći na artičkom polu, nego da šeta ulicama Cavtata, figurativno govoreći naravno. U ovom blogu govorit će se o svakodnevnici zimskog života u ovome malo mjestu. I tišini koja tada vlada, sličnoj hibernaciji.